u danu kad me je izgubio sjeveroistočni vjetar
na meku će tlost pasti sa snijegom strpljivi događaji
iz zemlje će me posvojiti korijenove dlačice
napojiti me, obmotati me i reći mi – idi sad
ti se pitaš zašto su umrle sa smiješkom novorođenih
u danu kad me je izgubio sjeveroistočni vjetar
rast ću kroz središnji cilindar osokovljen
prema cvijetu i svijetu da rodim se kao miris
da sladak i opojan privlačim pčele i slonove
ti se pitaš što boli trokut jednakih stranica u grudima
u danu kad me je izgubio sjeveroistočni vjetar
širit ću se iza ušnih školjki i s vitkih vratova
letjeti ne znajući gdje je ona koliba u planini
preko čijeg se krova natkrilio srebrni dječak
ti se pitaš može li se pronaći sluh u savršenoj geometriji
u danu kad me je izgubio sjeveroistočni vjetar
ribe poletuše će rasprostrti vrijeme po pučini
i bez nekog naročitog žaljenja za ostavljenim
matematičkom netočnošću izroniti u čamac
ti se pitaš ima li smisla tražiti besmislenost elektrona
u danu kad će me izgubiti sjeveroistočni vjetar
bila je zima i bilo je ljeto na obje polutke srca
nisu cvale plave naranče na rtu Dobre Nade
ja ustajem smion pred tobom i govorim – idi sad
i pitam se kad će te otputovali sjeverci oteti na jug
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.