Čemu služe jutra,
kad uvijek ispočetka otkrivam
gdje sam to zanoćila, gdje se probudila
pa još snena
tražim putove povratka...
Ili moja jutra baš tomu služe
- smišljanju taktike,
kojim ću se stazama kretati,
daleko od dana,
da me nitko ne susretne,
na kojima ću živjeti,
a da ostanem bez rana,
pa istražujem staze po prašumi
radije, nego ove u zamagljenim jutrima
Dok krčim prolaze po dalekoj Amazoniji
nije nimalo važno,
hoću li morati piti kišu danima
Ili se znojiti po šumama
prepunim lijana i zmija
i slijediti tragove leoparda,
hoću li poslije svratiti do onih
u Rusiji i Kanadi,
Ili ću samo ploviti po velikim rijekama
Amazone, Konga, Nigera...
klizeći sam sama u čamcu
i prstima lagano dodirivati vodu
zamišljajući jedno te isto lice
pred sobom...
Ili bih baš mogla zaći
među kolibe prašumskih ljudi
i s njima ostati cijelu noć uz vatru
i plesati gola sa šaranim bojama na licu
A mogli bi me i naučiti
kako se pripremaju i jedu kukci
Ili bih radije nastavila lutati
u potrazi za mjestom gdje rastu
visoka stabla kakaovca
i ondje se nastaniti
pomažući u berbi njegovih plodova
do kraja života.
Toliko toga bih mogla još otkriti,
upoznati, isprobati,
puno, puno još neotkrivenih stvari,
i tko zna koliko ću još morati zbog toga
proboraviti u prašumi,
i hoću li se ikad više vratiti
- osim ako začujem glas ujutro
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.