Na latici cvijeta, na listu grane,
Kad zanjiše se sunce, dan kada svane,
Kotrljaju se kapljice, biseri rose,
Travom koračaju noge bose.
Kao da te sanjam, a budna sam davno,
Pogledom na cestu što odlazi ravno
U daljinu, pored posijanih polja,
Pored grmova ptica i pletenog kolja,
Pod nogama protegle se staze
Samotnim ih tabanima dolazeći gaze,
Putnici i ljubavnici, šuma, proplanaka ,
Široke duše, iskrenih osmijeha.
E ravnico, kad te sunce ljubi zorom
A slika ti nestaje izmaglicom nad obzorom
Miluje pogled ražišta i dozrele trave
Livadama pokošene kad padaju prave.
Ne, nikuda neću odavde otići
Tu znade me zemlja, sjemenje i ptići
Raspjevana ravan, vinogradi i strništa
Tu živjeli mi preci, tu su im ognjišta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.