Jednom davno upoznao sam ljude koji su tvrdili da te dobro poznaju
uvjerivši me da je krajnje jednostavno pronaći te:
samo trebam koračati uspravno
pogleda uprtog u nebo
i ti ćeš mi se sama javiti,
očaran ljepotom njihovih riječi
pronašao sam jednu uzvisinu - da mi slučajno ne promakneš
i onako visok i uspravan svoje oči prikovao za nebo
tražio sam te dugo, beskrajno dugo
i kada su svi drugi već odavno pognuli leđa
Bio sam čvrst poput najtvrđe stijene
i moj pogled Ništa nije moglo odvojiti od neba:
ni opojni mirisi zemlje
ni vesela graja koja je dopirala odozdo
čak ni njezine pametne i nježne oči
Nisam pokleknuo
ni kada su mračni oblaci prekrili moje nevine oči
a mirisi njezinih usana ponudili poljupce
i još toliko toga…
Nisi mi se javila,
pomislio sam da se možda skrivaš iza neba
pa sam se izdužio do neprepoznatljivosti
sve dok glavom nisam probio nebesko plavetnilo
oslobođen granica neba
moj je pogled sunuo u beskrajne dubine svemira
i zaustavio se na rubovima postojanja
ni tamo te nisam pronašao
I kada sam onako usamljen,sluđen od hladnoće beskraja
okružen tamom,
uz pokoji bljesak udaljene zvijezde,
već odlučio odustati od potrage
ti si onako čista i nevina
nespretno progovorila mojim usnama
i nazvala se mojim imenom
Tražio sam te na pogrešnim mjestima
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.