Patnje mladog autora II.

Jelena Hrvoj

Piše: Jelena Hrvoj

DIJETE OD PAPIRA

I tako nastavljamo u revijalnom tonu problematike mladih autora. Bio je jedan od onih hladnih zimskih dana prosinca, godine 2014. kada sam po prvi puta u ruke uzela svoj prvi tiskani roman. Osjećaj je neopisiv. Možda će neki reći da pretjerujem, ali nema boljeg načina da dočaram sljedeće; osjećajte se kao da ste po prvi puta zagrlili dijete. Ta hrpa papira u vašim rukama plod je vaše mašte, truda, nebrojenih sati provedenih ispred ekrana. Držite svoj san i spremni ste podijeliti ga sa svijetom. Prva promocija djeluje nestvarno i ni sami niste svjesni što se događa. A tada vaše „dijete od papira“ po prvi puta kreće u svijet. Hoće li ga prihvatiti? Hoće li vaš roman biti ismijan? Hoće li se istaknuti između ostale „djece od papira“? Strepite prije svake kritike, ali one vam ujedno daju i snagu da napredujete. A onda počinju stizati prvi „šamari“.

U slučaju mog romana radi se o jednoj malo kompleksnijoj tematici i prirodno je očekivati kako neki ljudi neće shvatiti poantu priče. Ali, dragi moji, do kakvih zaključaka su neki ljudi kadri doći.
Također je prirodno da branite svoje „dijete od papira“, ali u drugu ruku morate biti pristojni. I tako iz dana u dan pokušavate opravdati ono o čemu ste pisali. Nemojte me krivo shvatiti, kritike su bile mahom pozitivne, ali ljudi su donosili kojekakve zaključke. Tada se počelo potezati pitanje- što ako i struka ode nekim drugim putem razumijevanja napisanog? No tada shvatite da vas većina struke ni ne primjećuje. Ono što je za vas pothvat života, za druge je tek još jedan malen odjek u velikome moru kulture. I ma koliko vi vrištali u tome moru, glas je jedva čujan.

Što se samih promocija tiče kada se radi o privatnoj nakladi, organizirate ih sami. Ima tu i dobrih strana, naravno. Sami prilagođavate datum promocije, odabirete ljude koji će vas pratiti kao dio vaše „ekipe“, što će se čitati, kako i kada. Također, sami odrađujete prodaju i ostatak prihoda ide u vaš džep. Moram napomenuti da taj prihod nije jedan od onih koji će vas obogatiti. Naravno, tu postoje i negativne strane,a najveća od njih je- marketing. Na žalost (ili na sreću) nisam toliko imućna kako bi mogla platiti najavu romana ili promocije na nekoj stranici prestižnijih i čitanijih stranica novina, web stranica ili u medijskom prostoru. Oslanjate se na ljudsku dobru volju i nadate se najboljem. Ne mogu blatiti ikoga. Kao i uvijek u životu, nailazite na divne ljude koji su voljni pomoći vam, kao i na ljude koji uz lažan smiješak obećaju pomoć, no ne pružaju istu. Često se događa da se dotični prostor za promociju ne želi ustupiti jednom kada spomenem rečenicu:“Objavila sam knjigu u privatnoj nakladi.“ Ponekada na kraju mjeseca shvatite da je telefonski račun veći od profita koji ste ostvariti na prodaji knjige, no to je vaše „dijete od papira“ i za njega biste izokrenuli svijet. Borite se, „grebete“ kroz bespuća književnog svijeta, misleći kako se vaš glas s vremenom sve više utišava pod pritiskom „prestižnih“ sretnika koji su imali tu privilegiju da se na koricama njihove „djece od papira“ pronađe obilježje neke od izdavačkih kuća. I negdje usput shvatite da se u tom prostranstvu čuje još bezbroj malenih glasova baš poput vašega. U sljedećoj kolumni pisati ću o susretanju sa ostalim mladim autorima i njihovim iskustvima. Do čitanja!