Sven Adam Ewin

VJEŠTINA

nešto razmišljam draga
naše sunčane sjene
uskraćene su grubo za ljubav licem u lice

to nije teško razumjeti
uz nešto elementarnog znanja iz optike

sjećaš se koliko smo puta pokušavali
ali kad god bi se grlili sučelice
moja bi sjena pala na tvoje tijelo
a tvoja bi sjena
za to vrijeme
ležala bestidno gola i razvaljena iza tvojih leđa

da bi uživala u njenoj patnji
ti si mi često okretala leđa
to je bila pozicija
u kojoj su dva ljubavna voajera
gledala jedno drugo u oči: ti i tvoja sjena

moja bi te sjena za to vrijeme potpuno prekrila
bilo bi joj toplo
i mi smo to zvali vještinom