Božica Jelušić | Dan starijih osoba

Osobe starije, da ti kažem , nisu mi ciljana grupa.
Meni od svega najviše još treba solidan štap.
A čeka li me na mom putu uglati kamen il rupa,
Ja ću se kao lanjski krumpir zakopati u trap.

Yeats reče da starci su no problem ludi, čega se držim.
Nije mi jasno što je opasnost, što zabranjene teme?
Na tihoj vatrici strasti još paradokse pržim,
I kad uzletim sa zemlje bride mi taban i tjeme.

Ključevi, plin i pegla i otvoren / zatvoren prozor,
Nisu mi više na brizi, kad kupim vozne karte.
U živopisni pejzaž duše uperim dalekozor,
Gibam se prema njemu, radosno i pro arte.

Krećem se kao molekule žive, a jedem kao sjenica.
Slična sam sočnoj i krupnoj, u travi zaspaloj plodini.
Nikada, zapravo, ne bijah strogo tipična ženica,
Pa čemu da se trudim, tog jednog dana u godini?

Igor Petrić | Ako misliš, nemoj

Jesam!

Sve sam napravio kao što si rekla,

samo nisam

bacio smeće.

Sutra neću napraviti ništa,

osim što ću

baciti smeće, ako ga ti 

ne baciš danas

onako ljutito i bijesno.

Prekosutra

ne brini

snaći ću se

spavam u dnevnom…

Mario Kovač | Žuto

Slatka li je bol
Sveprožimajuće sjete
Dok u kasno poslijepodne
Sjedim u kuhinji uz čaj
I gledam žuti zid
Sunce je škrto danas
Tuga je prikovala sjećanje
Za školske klupe i miris krede
Za ljubav iz udžbenika
Za nade veće od života
Za raskinuta bratimljenja
Za nikad viđene gradove
Za suzu i riječ u grlu
Nevino nije na prodaju
Ljubomoran sam
Ne pitajte me za danas
Jer jedva nosim jučer
A jučer je bilo i uvijek će biti
Moje
Sad imam samo ovaj žuti zid
Žuto platno i film jednog života
Koji zaslužio je bolje stihove
I bolji konac
Umrijet ću gdje sam rođen
Kao da nikad nisam