Mario Kovač | Žuto

Slatka li je bol
Sveprožimajuće sjete
Dok u kasno poslijepodne
Sjedim u kuhinji uz čaj
I gledam žuti zid
Sunce je škrto danas
Tuga je prikovala sjećanje
Za školske klupe i miris krede
Za ljubav iz udžbenika
Za nade veće od života
Za raskinuta bratimljenja
Za nikad viđene gradove
Za suzu i riječ u grlu
Nevino nije na prodaju
Ljubomoran sam
Ne pitajte me za danas
Jer jedva nosim jučer
A jučer je bilo i uvijek će biti
Moje
Sad imam samo ovaj žuti zid
Žuto platno i film jednog života
Koji zaslužio je bolje stihove
I bolji konac
Umrijet ću gdje sam rođen
Kao da nikad nisam