Sanja Rotim | Cvjetnjak tulipana

Vrt gospođe Ivane bio je vrlo lijep i s mnogo cvijeća. Ona nije imala baš previše slobodnog vremena ali čim bi se uspjela osloboditi drugih obveza - posvetila bi se svome vrtu. Među raznoraznim cvijećem najljepši je bio cvjetnjak žutih, crvenih i narančastih tulipana koji se protezao duž cijele ograde koja je dijelila vrt od ulice.

Jednog proljetnog dana djeca su se igrala na toj ulici, čula se njihova graja nadaleko. Slučajno im je lopta pala u vrt gospođe Ivane i pogodila jedan žuti tulipan koji je nakon udarca ostao sav kriv i s laticama okrenutim prema dolje. Izdaleka se vidjelo da je sada drugačiji od drugih tulipana koji su imali perfektan cvijet u obliku pehara s uspravnim laticama.

“Oprostite, gospođo, možemo li dobiti svoju loptu, pala je u Vaš vrt?” upitali su zbunjeni dječaci gospođu Ivanu.

“Idući put trebate biti pažljiviji. A ulica nije za igranje, djeco, za to postoje igrališta”, opomenula ih je gospođa Ivana.

“Ooo, moj tulipan, pogodili ste ga loptom!”, uzviknula je tužno kada je primijetila žuti tulipan.

Tomislav Marijan Bilosnić | Gradišćanski pjesnici u prostoru starih Hrvata

U sklopu Dana Zadarske županije, Udruga 300 godina Za dar, u suradnji s Čakavskim saborom Šopron i Maticom hrvatskom Šopron (Mađarska), organizirala je književno-prosvjetnu manifestaciju „Gradišćanski pjesnici u prostoru starih Hrvata“. 

Na manifestaciji su nastupili poznati gradišćanski pjesnici (ujedno i znanstvenici i novinari) iz Austrije i Mađarske, članovi Društva hrvatskih književnika dr. sc. Herbert Gassner, dr. sc. Robert Haiszan Panonski, dr. Jurica Čenar i Franjo Payris. U njihovoj pratnji našao se i  književnik, povjesničar i diplomata, Đuro Vidmarović, proučavatelj kulturne baštine hrvatskih narodnih manjina u rasuću. Zadarski domaćini Gradišćancima bili su članovi DHK: izv. prof. dr. Sanja Knežević, Alojz Pavlović, Ante Tičić i Tomislav Marijan Bilosnić, inicijator, organizator i voditelj ove manifestacije. 

Pozdravljajući gradišćanske pjesnike koji su posjetili prostore Ravnih kotara Bilosnić je kazao:

„U Hrvatskoj se više ne govori i ne pjeva (jači) stara Zoranićeva čakavica. Našim zavičajnim prostorom Ravnih kotara, koji su se u svojoj prošlosti zvali Hrvati (V Hrvateh), ne odzvanja, ne glazba i ne šumi poj hrvatskih začinjavaca i Zoranićevih vila. Ali šest stotina kilometara prema sjeverozapadu, u oazi zapadne Mađarske i južne Austrije, u čarobnom Gradišću, Zoranićeve vile i dalje poju, i jače. Kako to?

Egidia Baldini | Studeni

Polovica je studenog,
a leptir pleše, pleše,
ogoljela su stabla
burica ih kreše.

Šarenilo je boja
na tlu mozaik pravi,
sjenica skakuće
i traži obrok zdravi.

Usamljena je maslina
jer nitko je ne bere,
al zato ptičji svijet
cijelu zimu ždere, ždere.