O romanu Tamare Lövey "Zamrznuto ogledalo"
(Zagreb: vlastita naklada, 2019.)
Piše: Mirjana Mrkela
Zaključak do zaključka
Prvo, zimsko vrijeme pogodno je za čitanje. Tamara mi se nasmijala u facu kad sam joj to rekla.
— Pa možeš se makar prošetati po svježem zraku. — dodala je.
Ne trpim poraze. Pokušala sam je pobijediti njezinim oružjem tj. riječima iz njezine vlastite knjige. Ondje piše:
— Ali vani je hladno! — zavapila je baka.
— I, što Noel odgovara? — pita me moja prijateljica i opet mi se smijulji. Čitam slijedeći redak, unaprijed znajući da je Tamara Lövey opet u pravu:
— Meni nije! — rekao sam već napola okrenut prema izlazu.
Zatim se obje smijemo. Pružam knjigu Tamari Lövey, autorici. Ona čita, a ja uživam u nastavku:
— Imaš li štrample? — brižno upita baka.
— Baka! — zakolutao sam očima. - Štrample nose cure.
— Onda barem duge gaće. Vani je ispod nule.