Ivan Meroveus | bez

u staničju samoće svijesti
u fraktalima gutljaja gradivog materijala
u binarnom kodu bez volumena
sve u jednom
iscrpi se nenadano bez glasa
u glasu
koji poput totema
zaboden je svakoj misli
osjeti se
bez značaja je junačenje
i poziv na megdan
isluženog veterana
kad oružan je samo prkosom
do konačnog gubitka svega
a nije samuraj
koji kraj preuzeo bi čašću
nije budući kralj
koji Rubikonu prišao bi kockom
on samo želi predah
i tiho poništavanje koje sluti
dočekati pomiren
bez praskozorja