Naklada Cranium raspisuje javni natječaj za sve autore s područja Republike Hrvatske

Što tražimo?

-gotove rukopise žanra: triler, kriminalistika, fantasy, spekulativna fikcija, horor, povijesne ili druge rukopise neizmjerne književne kvalitete

Kako se prijaviti na natječaj?

-poslati kratak sinopsis romana (ne duži od dvije književne kartice) na email nakladacranium@gmail.com

Vaš sinopsis mora sadržavati opis cijele radnje. Obavezno napišite cijelu radnju, sa spoilerima. Sinopsis je ono čime ćete nas impresionirati, te se zbog toga ne suzdržavajte.

-poslati kratak životopis autora

-u zasebnom dokumentu poslati cijeli rukopis

-navesti ime i prezime autora i pseudonim ako pod istim pišete

-poslati vaše kontakt podatke

-navesti broj kartica cijelog rukopisa (veličina književne kartice računa se tako da broj znakova teksta s razmacima podijelite s brojem 1500)

NAPOMENA: Ako Vas ne kontaktiramo unutar 2 mjeseca od zaprimanja rukopisa, Vaš rukopis nije zadovoljio uvjete za objavu

Što nudimo?

-objavu romana u našoj nakladi uz snošenje punog troška pripreme, tiska i distribucije

-autorski ugovor u trajanju od dvije godine (ugovor se produžuje ako je riječ o serijalima)

(Sve daljnje upute bit će dostavljene i naglašene u autorskom ugovoru)

*Drugi krug natječaja otvoren je do 13. Veljače 2022. godine.*

Irena Ivetić | Siječanjsko jutro II., Siječanj, podnevne slike i.

Golih grana čvornovati prsti

ružičaste oblake češljaju.

Istok mi se smiješi.

Novi dan mi pozivnicu šalje.



SIJEČANJ, PODNEVNE SLIKE I.

Sunce i ja koračamo gradom. 

Hihot kapljica otopljenog snijega 

koje s krovova padaju po glavama prolaznika. 

Kafići spavaju svoj korona san 

i sanjaju bolja vremena. 

Mačka neobično lijepa, 

debela i bijela, 

sa svijetlosmeđim ušima i repom 

pobjegla je s ulice i skrila se u prvom ulazu. 

Terezinska i fratarska crkva otkucavaju podne. 

Sunce i ja koračamo zajedno. 

Tiha radost u meni treperi. 

Skupljam je i čuvam u džepu kaputa 

kao rijetku, dragocjenu ptičicu. 

Široka ulica broji moje polagane korake. 

Vršim smotru javora 

postrojenih u moju čast 

iako nisam predsjednica nego obična učiteljica. 

Sve do zapadnog ruba grada 

koračamo sunce i ja, 

do jedne tihe ulice 

i do mog toplog, malog stana.

Sunce i ja koračamo zajedno. 

                                                                             

Fotografija: Irena Ivetić

Marija Aleksić | Kiša i kaldrma

 

Korake tvoje čujem sve do kraja ulice,

Ogrćem se kaputom boje goluba,

Ko to kaže da se pale ulične svetiljke,

Gledam kaldrmu i grlim dva ulična stuba.

Kiša nemilice pada i nema nameru da stane,

Hvatam te za ruku i krećemo ka hramu,

Kaldrma čuva stare bolne rane,

Nemoj me nikad ostaviti samu,

Kocke po putu brojim i slažem.

Kišobran nosim u desnoj ruci,

Svoje misli oblacima oblažem,

Hajde to jedno piće sada stuci...

Popij sve što se popiti može,

Ne želim više za nas da čujem

Hoću da izađem iz ove kože,

Druge cipele želim da obujem.

Kaldrma ispisuje priču davnu našu,

Naspi mi piće i u ruku pruži,

Da nazdravimo uz još jednu čašu

Ne želim da se rastanak ovaj oduži.

Kiša dobuje, nervira me tako,

Jeza mi prolazi leđima do struka

Znam da ovo neće biti lako,

I dok me mazi tvoja ruka

Pozdravljamo se na kaldrmi sami.

Kiša nam udara kapima po čelu,

Brojimo kapi u noćnoj tami,

Tražimo u noći senku belu.

Samo zvona stare crkve zvone,

Kao da našu tugu zvonik odbrojava

I dok jedna priča sve dublje tone,

Mi ne znamo da li je sve san ili java.