Katarina Zadrija | Gunj ima svietle niti

Gda si malu njenu rouku v svoju del
Veljika je bila, dve bi takve prijel.
Kušnul si ju, kak prout na vode drktala.
Občutek pravi radosti prvi put čutila.

Mate Milas & Oleg Antonić & Sonja Smolec & Sven Adam Ewin & Natali Šarić & Franciska Poppins & Božica Jelušić & Mira Jungić & Aleksandar Horvat | Bijelo platno

Dan se jutrom pruža kao platno bijelo,

Prošlost, crni tat, već trenutke ote,

Želio bih na njem, dok još bude cijelo,

Nacrtat bar jednu šaru dobrote.                           [1]

Slušam li se pomno u toj skromnoj želji?
Bi li to bjelini bilo nedostatno?
Što će na to reći drugi risatelji?
Bit će, mnogu špahtlu zove ovo platno.              [2]

Razmišljam o boji, da započnem pravom.
Prstima il' kistom? Tek trenutak dvojim.
Narančastu volim al’ ću počet s plavom
i krenut od vrha da nebo obojim.              [3]

Nikola Šimić Tonin | Anto Zirdum: Ljubav i osvete u doba Hasanaginice

Anto Zirdum: Ljubav i osvete u doba Hasanaginice (radni naslov). Nakladnik: Viteški ambijentalni teatar Vitez. Sunakladnik: Hrvatsko književno društvo Zadar. Edicija Novelete. Urednik: Nikola Šimić Tonin, Vitez, BiH, 2020.

Taman kad pomislimo kako nas “svestrani” književnik Anto Zirdum ne može više iznenaditi, “književnim izletom” ugodno iznenađeni toliko puta od njegovoga književnoga pera, kao grom iz vedra književnoga neba iznjedri se pred nas Ljubav i osvete u doba Hasanaginice (radni naslov). Riše Zirdum u kronološkome slijedu točke dodira s žalosnom pjesmom plemenite Hsanaginice.

Nakon što se stotinjak godina prepričavala, vjerojatno i dotjerivala ŽALOSTNA PJESAN PLEMENITE ASANAGINICE je preko A. Fortisa  dospjela i do Italija a zatim diljem Europe gdje su je prevodili i pjesnički udahnjivali velika pera romantičarske Europe – J. G. Herder (1744-1803) za njemačko, W. Scott (1771 - 1832) i S. T. Coleridge (1772 - 1834) za Englesko; A. Puškin (1799-1837) za Rusko te G. Nerval (1808-1855) za francusko.  J. W. Goethe (1749 - 1832) čiji je prevod  na Njemačko govorno područje i njegovo oduševljenje o umjetničkoj vrijednosti izazvalo pravu kulturnu euforiju jer je prema povijesnim izvorima, jedne prilike i izjavio…“dao bih sve svoje pjesme da mogu potpisati (H)ASANAGINICU“.

Vjerodostojno ili ne, jedno je sigurno… da je ovaj uradak „dinarskog čovjeka-žene“ izazvao pravi  kulturološki šok u predromantičarskoj Europi i promijenio paradigmu o pučanstvu koji živi u njenom srcu. Poruke  žalosne balade  i u današnje vrijeme zasigurno nikog ne ostavlja ravnodušnim kako one iz kulturno umjetničkih krugova  tako i sve baštinike ovog remek djela čiji eho već četiri stoljeća odzvanja dinarskim gorjem i zasigurno je jedan od najupečatljivih identiteta ovdašnjeg puka. I granice  današnje EU vjerojatno bi drugačije izgledale da je bilo mudrosti i znanja u prezentiranju a zašto ne i promociji?! ovoga djela u vrijeme „krojenja euro-granica“ a danas u „briselskim hodnicima“, „pariškim mostovima“ ili „berlinskim dvorcima“. - mr. Marinko Brkić.