Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
subota, 1. rujna 2018.
Nena Miljanović | Pasaž
Gde je sad tvoj glas
Da me ispuni kao šuplju školjku
Ehom iz sebe da odgovorim da me ima
Jedna tvoja obećavajuća reč da mi je
Gusta i otužna kao užegli med
Da je progutam
Zajedno s progutanim ponosom
Labels:
Nena Miljanović
,
poezija
Pramcem u sumrak
Svakom niti kojom spaja ono što smrtnici nazivaju prošlošću sa sadašnjosti, kotama svog talenta u kroju nadahnutim od pravjeka i ostalih vremena, ono što nam zateknutim ostaje u poniznosti ovozemaljskog postojanja jest jednostavan naklon beskrajnoj energiji, neuništivom trajanju. Naklon živom srebru življenja. Jer i tada kada ne bude postojala fizička manifestacija tijela, prenijet će se misao, prenijet će se riječ o jednom koji je bio isti od Smisla. O jednom koji kada je govorio o životu govorio je glasom radosti i smijeha, kada je osjećao ljubav, tkao je svilen konac duše, o jednom kojeg ona beštija nesreća od Nikoga i Ništa nažalost nije obišla jer je htjela sultanski kaftan ljepši od ljepšeg, a na Ružno ne ide ni najfinija svila. Ali nije se dala smesti, a onda kada je i dobila to što je tražila, nije nikoga poštedjela svoje oholosti. Nije znala. Jer kako bi i znala išta, ona koja izmiče vješto iz svake rečenice. O jednom koji je dobro podsjetio da postoje Isti. Iznutra. O jednom koji se obećao vratiti. Ne zato jer nema kamo. Zato jer u tim istim dušama na mjestima koje šute da su dom postoje krojevi za vječni dukat. Mir u avliji pod kapijama dok orah zrije. Naslagane lastavice na žici dok ljeto prolazi. Zato jer će svo to navedeno buduće vrijeme biti nazvano i stavljeno pod nikada više zatvaranja antologije veličanstvenih ideja. Zato jer nema života u odsutnosti umjetnosti. Zrcala dunavske vode u sumrak ne govore puno. Ali kada pričaju, šaptom biraju riječi. Rekla su - zovu ga..Krojač.
Labels:
kolumna
,
kolumna Jelena Miškić
Mirna Gott | Vjetrenjače
Kroz maske slatkorječivo sikću zmijskim jezicima
Masna usta brišu masnim rukama.
Masne ruke brišu o mješinaste trbuhe prekrivene zamazanim košuljama
Jednu pružaju na pozdrav
Drugu svijaju iza leđa ili trpaju u džep
Drže figu.
Labels:
Mirna Gott
,
poezija
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)

