SAKRIVENI BOL Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima. (Dobriša Cesarić) | NEZAMJETNA SREĆA Onaj znani "beg" srećom se diči, Dugo se smije, danima kriči. Ovaj drag snivač vazdan se smješka, Svaka besjeda njemu je teška. Kad u vrevu iznenadno kroči, A srce bubnja, iz grudi skoči, Ne primijeti ga nitko od roda; Tek iskrom u oku sreću oda. U glavi mu šumi, treperi cijeli I samo nudi da radost podijeli. Puk vani ni ne mari za njega; On čuje gordu viku vrlog "bega". (Zdenko Capan) |
Obje pjesme, uključujući i naslove, napisane su potpuno istim slovima. Anagramirana poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.