Zdenko Capan | Odlazak - Homo volans

ODLAZAK U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Brača, Imotskoga. I blijesak slavna šestopera, i miris (miris) kalopera. Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem; da čujem one stare basne, da mlijeko plave bajke sasnem; da više ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. (Dobriša Cesarić) Anagramirana poezija

HOMO VOLANS Riječ u modrini visina, visina; glazba u galami dubina, dubina.  Poljima let leleka barda, nošena taktom laka akorda, grcajem zebnja pecka gašen, male lomače želja plamen. Samo, samo kad ludujem, samo, samo kad samujem, ja stalno iste pjesme čitam, pa te iste pjesme sanjam; tad umire Arsen u Tinu, pa se Tin budi u Arsenu. (Zdenko Capan)