srijeda, 11. prosinca 2019.

Zdenko Capan | Ljudsko srce - Čovjek




LJUDSKO SRCE

Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.

Zašto tako, prezirući hljeba
Svakidanjeg, u prsima grije
Vrućom željom okrutnog jastreba
Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije?

Međ kolijevkom traje i međ rakom
Našem žiću odveć kratko doba,
Zato srce u nazočju groba

Uvijek dršće željom svejednakom,
Misleć uvijek: zemlja ima slasti
Koja neće s njime u grob pasti!

(Petar Preradović)                                      
ČOVJEK 

Čovjek si ljubavnu sreću traži,
Nastoji kušati najdublje snove; 
Kad ga zasite žuđene draži, 
Dalje struje žmarci žudnje nove. 

Gol šeće rajem, a svoj nemir krije;  
Kriomice, prkoseći svom Bogu,  
Gricka voće zlom klopkom zmije;
Zbog ljigave drolje dobi nogu.  

Dolje se kaje. Od zipke do svijeće,  
Malo boljega vremena ima.  
Kašlje, bulji, zadnju pomast prima.

Krkljajući, svojom mukom otkrit će: 
Tko i tlom sumnja, smrtnik ostane,
Uz jecaj, bljeđeg šutke sahrane.

(Zdenko Capan)


Anagramirana poezija

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.