LJUDSKO SRCE
Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije.
Zašto tako, prezirući hljeba
Svakidanjeg, u prsima grije Vrućom željom okrutnog jastreba Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije?
Međ kolijevkom traje i međ rakom
Našem žiću odveć kratko doba, Zato srce u nazočju groba
Uvijek dršće željom svejednakom,
Misleć uvijek: zemlja ima slasti Koja neće s njime u grob pasti!
(Petar Preradović)
|
ČOVJEK
Čovjek si ljubavnu sreću traži,
Nastoji kušati najdublje snove;
Kad ga zasite žuđene draži,
Dalje struje žmarci žudnje nove.
Gol šeće rajem, a svoj nemir krije;
Kriomice, prkoseći svom Bogu,
Gricka voće zlom klopkom zmije;
Zbog ljigave drolje dobi nogu.
Dolje se kaje. Od zipke do svijeće,
Malo boljega vremena ima.
Kašlje, bulji, zadnju pomast prima.
Krkljajući, svojom mukom otkrit će:
Tko i tlom sumnja, smrtnik ostane,
Uz jecaj, bljeđeg šutke sahrane.
(Zdenko Capan)
|
Anagramirana poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.