Sandra Bogdan Rakić | Deset lakih koraka

Skoreno mlijeko na dnu šalice.
Bijela tišina koja ne dodiruje.
Očekivanja, očekivanja.

Koncept samoće:
Moraš izaći van tražiti ljude
Koji će čuti tvoj glas.
Ako te ne čuju,
Postaješ nevidljivi čovjek.

Online prodavači magle
Koji na tečajevima od par mjeseci
Postaju vrhunski stručnjaci
Izračunali su koliko trebate napraviti koraka do sreće.

Deset je čaroban broj.
Deset koraka treba do ljubavi.
Deset koraka trebaš do pakla.
Anonimnom alkoholičaru koji napravi deset koraka
Nedostaju još ona dva
Suprotna od šanka.

Jedanaest je nesretan broj.
Nitko se nije usrećio tko je napravio jedanaest koraka.
Deset koraka treba do sirove hrane.
Jedan korak manje
I pretvorit ćeš se u glavicu karfiola
Ženu koja jaše ružičastog flaminga
Pijanca koji trusi treću čašu konjaka.
To je prokletstvo deset koraka.

Deset je pravila do sigurnosti.
Deset je pravila koja treba prekršiti.
Deset pravila kako doći do muškarca
Kako zadržati ljubavnika
Kako zadržati erekciju
Kako zadržati mačku u dvorištu.

A ja kažem
Ne brojite korake.
Samo zaronite.
Zadržite dah ispod površine vode.
Isključite svijet oko sebe.
Svu tu suvišnu buku.
Sve te suvišne ljude.

Sandra Bogdan Rakić | Sada, kada mogu žalovati

Danas sam se suočila s tobom,
bez tebe.
Ispred tvoje kuće krošnja smokve zelenim zastorima prekrila je prozore.
Na oknima spavaju crne pčele drvarice
i pauci koji znaju sve sablasti napuštenih kuća.
Divlji korov i bršljan nastanjuju prostor tvoje odsutnosti.
Znaju da te više nema.

Sandra Bogdan Rakić | Adela svira glasovir

Frau Adela je indisponirana
i danas nikoga ne prima.
Na vratima recitira služavka bezizražajnog lica
kao troglavi pas na ulasku u Had.

Iz glazbenog salona lepršaju note
poput pahulja maslačka na vjetru.
Uronjena u svoja maštanja
Adela prebire po tipkama
Noturno u Es-duru
glasovirske minijature Frederica Chopina.
Njena duša je tiha
kao Žalosna kapelica kod Kamenitog križa.

Uzdrhtat će u strastvenom vrhuncu
crne tipke od ebanovine
utihnut će zadnja nota kao loše predskazanje.
Essekerska građanska elita
sluša u salonu osječki trio
glasovir, violina i violončelo.

Melankolični preludij
doziva mjesec i svijet romantike
šušti svila oko struka
Kisdihant, Frau Adela,
tako ste plemeniti što pomažete siromašnom puku
učenike poučavate besplatno u glazbalima
Vaše meko srce tako je tugaljivo
a bez supruga i djece
mlada žena je tako lako izložena skandalu.

Meine Dammen und Herren
pred Kapucinskom crkvom stoje mokri i prljavi prosjaci
plemići i viša građanska klasa za takve ne mari.
U kavani po uzoru na bečku
dame će naručiti Schwarzt kavu,
a gospoda čitati novine u držaču od mahagonija.

Vani, niz ulicu, slijeva se rijeka ljudi sa periferije
nadničari i pralje, kuharice i šegrti
lopovi i prostituke
sav taj mutni talog bijede
ispratit će do groblja mehanički zvuk vergla
uz cirkuske akrobate i Menažeriju lavova, medvjeda i zmija.

Ljetopis Franjevačkog Samostana u Osijeku
Adela Deszaty
poginula je tragično Ljeta Gospodnjega 1885.
Njezino tijelo pronašli su bačeno u tvrđavskoj grabi.
Deset dana prije svoje smrti
sav imetak ostavila je dobrotvornim udrugama
i siromašnim osječkim učenicima.