Frau Adela je indisponirana
i danas nikoga ne prima.
Na vratima recitira služavka bezizražajnog lica
kao troglavi pas na ulasku u Had.
Iz glazbenog salona lepršaju note
poput pahulja maslačka na vjetru.
Uronjena u svoja maštanja
Adela prebire po tipkama
Noturno u Es-duru
glasovirske minijature Frederica Chopina.
Njena duša je tiha
kao Žalosna kapelica kod Kamenitog križa.
Uzdrhtat će u strastvenom vrhuncu
crne tipke od ebanovine
utihnut će zadnja nota kao loše predskazanje.
Essekerska građanska elita
sluša u salonu osječki trio
glasovir, violina i violončelo.
Melankolični preludij
doziva mjesec i svijet romantike
šušti svila oko struka
Kisdihant, Frau Adela,
tako ste plemeniti što pomažete siromašnom puku
učenike poučavate besplatno u glazbalima
Vaše meko srce tako je tugaljivo
a bez supruga i djece
mlada žena je tako lako izložena skandalu.
Meine Dammen und Herren
pred Kapucinskom crkvom stoje mokri i prljavi prosjaci
plemići i viša građanska klasa za takve ne mari.
U kavani po uzoru na bečku
dame će naručiti Schwarzt kavu,
a gospoda čitati novine u držaču od mahagonija.
Vani, niz ulicu, slijeva se rijeka ljudi sa periferije
nadničari i pralje, kuharice i šegrti
lopovi i prostituke
sav taj mutni talog bijede
ispratit će do groblja mehanički zvuk vergla
uz cirkuske akrobate i Menažeriju lavova, medvjeda i zmija.
Ljetopis Franjevačkog Samostana u Osijeku
Adela Deszaty
poginula je tragično Ljeta Gospodnjega 1885.
Njezino tijelo pronašli su bačeno u tvrđavskoj grabi.
Deset dana prije svoje smrti
sav imetak ostavila je dobrotvornim udrugama
i siromašnim osječkim učenicima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.