bez tebe.
Ispred tvoje kuće krošnja smokve zelenim zastorima prekrila je prozore.
Na oknima spavaju crne pčele drvarice
i pauci koji znaju sve sablasti napuštenih kuća.
Divlji korov i bršljan nastanjuju prostor tvoje odsutnosti.
Znaju da te više nema.
Mjesečarila si u mom snu,
zamišljena, otvorenih očiju,
nisi odgovarala na moja pitanja.
Kako izgleda Bog?
Postoji li limb za nesretne duše?
Kako si to mogla učiniti?
Sebi? Bogu? Nama? Meni?
Mogla si.
Kao i svi drugi prije tebe.
Danas sam se suočila s tobom,
bez tebe.
Sunce je jurilo u vatrenim kočijama
a ja sam posrtala preko grobova
tražeći tvoje ime
koje će me probuditi iz poricanja.
Ti, koje više nema,
znam da si sjedila kraj moje bolničke postelje
Oprosti mi što nisam mogla plakati
jer nisam mogla ni disati.
Iznad moje glave monitor je očitavao dileme moga srca.
Iskopčala bih monitor i gledala ravnu crtu
liniju koja vodi do vječnosti.
Opet bih oživjela
U morbidnoj igri života i smrti.
Bila sam svoj Bog.
Ti, koje više nema
Nisi trebala otići
Izgubiti se u svom potonuću
Nisi trebala otići
Nisi trebala postati ptica
i odletjeti na bijele poljane neba...
Mi smo te voljeli
Neka bude svjetlost
Neka bude svjetlost
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.