Ova poetska zbirka sastoji se od tri ciklusa koji sadrže po 23 pjesme: „Prožeta tobom“ (Anđelka Korčulanić); „Kad sam ja voljela“ (Jelena Stanojčić) i „Ljubavni zov“ (Marica Žanetić Malenica).
Knjiga će tijekom ovoga tjedna biti triput predstavljena u Zagrebu, i to u:
KGZ - Knjižnici Knežija, 11. veljače (utorak) u 18,00 sati;
KGZ - Knjižnica Špansko-sjever, 13. veljače (četvrtak) u 18,30 sati i na
Jutru poezije, 15. veljače (subota) u 12,00 sati.
O zbirci:
„Poezija nije samo sentimentalni dnevnik, ona je i uzvišeni oblik iz kojeg možemo iščitati i naslutiti formulu boljega života i svijeta. Ona nam nudi odgovore i nuka nas da tragamo za njima. Zagrebemo li dublje u tišinu i plavetnilo neba, razigrane valove i more ispod kojeg biserne školjke plešu svoj ljubavni ples, ući ćemo u jedan prelijepi poetski svijet u kojem možemo osjetiti snažne titraje života i zanosne ljubavne iskrice. Takva poezija vraća nam duhovnu ravnotežu i ljepotu, jer komunicira čistoćom iz koje se prelijeva samo istinska ljubav. Baš u takvim vibracijama možemo naslutiti harmoniju riječi naših pjesnikinja koje se u ovoj zbirci nadopunjuju i prožimaju; stvaralački nadahnuto, ali veoma životno i duhovno. U takvom suodnosu duša, žive tri pjesnikinje, tri drage prijateljice, tri umjetnička svijeta i tri osobnosti koje su savršeno usklađene i duboko povezane nevidljivim nitima, u svim svojim čulnostima i nadahnuću.
Pjesnikinje Anđelka Korčulanić, Jelena Stanojčić i Marica Žanetić Malenica spiralno grade jednu prelijepu poetsku priču iz koje se mogu iščitati i oćutjeti svi mirisi, boje i zvukovi. Svaka pjesnikinja na svoj način u lirski svijet unosi jedinstvenu i oku ugodnu slikovitost, prozračnost i duboku emotivnu produhovljenost koja se stapa s unutrašnjim otkucajima. Ti mali dragocjeni detalji i poetski otkucaji oplemenjuju njihove stvarne i imaginarne svjetove u kojima su prečesto zaokupljene ljubavnom težnjom, sjećanjima i uspomenama, ali i ljepotom same prirode. One istinski vjeruju vlastitim unutarnjim nagonima i impulsima koji odišu svježinom, iskrenošću i jakom pozitivnom i povezanom energijom. Baš takvi stihovi prizivaju, osvajaju, zrače i bude svojom toplinom, otvarajući se svijetu na čitanje.“ (Valerio Orlić, urednik)
***
„…Tema ljubavi u današnjem suvremenom pjesništvu gotovo da je zanemarena, pjesnici rijetko pišu bojeći se možda da se više nema što reći o toj temi, da su sve već priče ispričane, ali možda i zato jer današnje doba preferira traume, nasilje, sve ono mračno u čovjeku, umjesto ljubavnih emocija. Osjećaji se ponekad ističu i kao sentiment kojem su se kritičari znali s visoka narugati, smatrajući samo kako je hermetizam i metafizičko vrijedno. A kad se pak piše o ljubavi, to je onda valjda rezervirano za muškarce, trubadure koji svojoj dragoj će se obraćati ljuvenim riječima, ona je objekt slavljenja i žudnje. A ustvari, vrijeme se promijenilo i pjesnikinje pišu otvoreno i s puno duha i invencije o ljubavi, žudnji, strasti, o svemu što proživljavaju. I zato je važna knjiga „Triptih“ ( 69 ljubavnih) jer povezuje pjesnikinje koje iza sebe imaju brojne knjige i nagrade za svoj književni rad. A svaka od njih ima svoj poetski modus, različite su, tako da ovaj triptih je ujedno i triptih različitih poetika koje se spajaju u istoj točci, u temi ljubavi…
I pjesnikinje koje život nije štedio sad konačno pišu svoje verse nesputano, vole život, žive ljubav u dvoje ili je zamišljaju, sretne da se u toj povezanosti događa ženska sinergija koju ništa ne može zaustaviti.“ (Darija Žilić, iz pogovora)
.jpg)
