U međuvremenu,
izgubljene, posve prazne minute
prepoznajem kao razmrvljenu budnost,
kao krušne mrvice razbacane kroz dan,
a neporedane u trag,
kao kišne kapi koje hlape u toplom vjetru
ne dočekavši zagrljaj rijeke.
U međuvremenu,
rasutim minutama lutaju mi zdrobljene misli.
Ponekad se sretnu i združe u ideju,
pa se raspadnu u poruku,
pa se zagrle u stih…
za jednom kasnije,
za stvarno vrijeme,
za prazan prostor na rubu bilježnice
zaokružen mrljom
od šalice kave.
U međuvremenu,
isječci trajanja izmiču sjećanju.
Uređujem taj kaos, vjerujući u red.
Neprocjenjivo je jedino stvaranje,
a moguću bezvrijednost stvorenog
uvijek osjećam,
rijetko priznajem,
a nikad ne saznajem.
U međuvremenu,
mrlja od kave
nadživljava tintu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.