Lada Franić | Kad netko umre

Kad netko umre,

umiri se

šuštanje lišća.

Utišaju se ptice

u gradu i šire.

Nastane gluha tišina,

kao kad bjelina snijega

zatrpa kuće,

ulice

i stabla.

Kao da se ljudi

utope u besmislu.

Kad netko umre,

nastane rupa u zraku

kroz koju

isele svi zvukovi.

Zrak postane hladan

i nijem,

kao taj Netko

koji više

ne diše.

Njegov oklop

se spljošti

i izgubi težinu.

Obrazi,

pluća,

kosa,

oči

i trbuh

se stanje.

A noge se konačno

ispruže

i miruju,

kao da se odmaraju

od dugog

trčanja.