Vesna Štulić | Tajna Tihatskog križa

POTPUNI OPROST SE MOŽE DOBITI JEDINO POD KRIŽEM

„Dapače, uzeo sam je sa obje ruke, raširio, dugo promatrao, a onda primaknuo licu. Oćutio sam miris majke. Jesam, svega mi.

Gotovo da sam zaplakao. Zario sam još dublje glavu u nju, a kada sam je odmaknuo imao sam osjećaj da se cijeli moj život pred menom odvrtio. Jesam li s razlogom na otoku? Koja je bila svrha života, ako sam nakon svega dospio u ovu pustaru? Jesam li baš takav život zaslužio? Bezbroj pitanja. Bez odgovora.

Život je križ i križ je život. Bez obzira na to što definicija izgleda jednostavna križ je misterij i to će biti dok god postoje nebo i zemlja.

Križ kad je obično drvo postalo spasenjsko je onaj trenutak kad je Isus na njemu razapeo ruke, prikovao ih čavlima kako bi njegov zagrljaj zauvijek za nas ostao otvoren.

I more ima svoj križ i otok. I kuća koja je ostala napuštena s mirisom majke. Ovaj roman postavlja pitanje može li čovjek otići od kolijevke. Dom je tamo gdje si rođen gdje zidovi nose uspomene. Glavni lik pada pod svojim križevima baš kako je Isus padao i ustaje u ime prošlosti i u ime budućih dana.

Vesna je vješta u uprisutnjivanju emocija. Tako da i u ovom romanu osjećamo neveru mora. Zvukove vjetra. Bilo emocije. Tajnu života. Misterij križa. Gdje smo mi tu je i križ naš i onoga pored nas i svi znani i neznani kršćanski grobovi imaju isti križ. Jer Isus je umro i za one bez uklesanog imena, za sve neznane i kužne grobove.

Glavni lik svjedoči o istini da smo često križ jedni drugima i to su najteži križevi. Vesna nas odvodi k jednom otoku i jednom križu.

Križ je željezni kao da hoće dočarati svu svoju težinu pa je od drvenog teži. Na otoku žive Franjevci red sv.Franje. Ove godine navršava se 800 godina od smrti tog velikog sveca koji je toliko ljubio križ da su ga zvali DRUGI KRIST. Ako je nečija povijest obilježena križem onda je to povijest franjevačkog reda.

Tako je Vesna a da toga možda i nije svjesna svojim vještim perom otvorila tajnu Tijatskog križa koji skriva grobove. Nad tim grobovima lebdi ZAVJET ŠUTNJE. Iste one koja je prekrila zemlju u trenutku Isusova preminuća. Šutnja je logično stanje pred misterijem križa pa i kad je pod njim tekst na glagoljici. Tko spava pod križem pitaju se vjetrovi koji grme otokom. I nitko zna ili možda svi znaju unutar zidova svojih starih kamenih kuća koje mirišu na sol.

Vesna nas u godini koju je papa Lav XIV proglasio godinom potpunog oprosta u svim Franjevačkim crkvama, dovodi pred križ koji šuti i pred kojim se šuti, i o kojem se šuti. Jer što reći pred istinom križa koji nas svednevice podjsća na Ljubav Isusovu. Čestitam Vesni što je baš ove godine odlučila se za ovaj roman, jer ovo je godina u kojoj pod križem ištemo oprost. Život duši.

Na Tijatu postoji zavjet šutnje.

Al za to će vjetrovi pod svačiji krov unijeti zov križa i nadu za oproštenjem.,Od srca preporučam roman čitateljima željnim smislenog štiva u kojem svako slovo ima svoj križ.

Sanijela Matković

VESNA ŠTULIĆ: TAJNA TIH(J)ATSKOG KRIŽA

Čovjek i njegov križ. Vesna i njezino umijeće da svojim nevjerojatnim talentom povijesne činjenice vješto poveže u cjelinu stvarajući roman pun mistike u kojemu vlada napeta, iščekujuća atmosfera.

Još jedna otočka priča, pomislit ćete, ali ovo je sve samo ne obična priča o otoku.

Priča je ovo o otuđenosti, o povratku korijenima, o tajnama koje čuče duboko u nama, koje počivaju u kršu, kamenu i zaboravljenim grobovima.

Priča je to o križu i nije isključivo priča o križu. Poruka je mnogo, a nadahnjuju nas da zastanemo, da se zamislimo, da promišljamo.

Vesna nam vješto, sloj po sloj, otkriva unutrašnja previranja glavnog lika kojeg život nije mazio i koji se, nakon pljuske koju mu je život "opalio", vraća svojim korijenima.

Vraća se na otok svojeg djetinjstva, tamo gdje je vrijeme stalo u nekim davnim slikama. Tamo gdje rijetki stanovnici uživaju, a da toga nisu ni svjesni, svoj mir i blagoslov, daleko od gradskih bura i oluja. Oni uživaju svoje bure koje im propuhuju duh i tijelo, osnažuju ih i jačaju, a slani mirisi što ih vjetrovi donose s otvorenog mora im prosvjetljuju um i nadahnjuju ih onom praiskonskom, sirovom mudrošću koja postoji još samo u knjigama starih ljetopisaca.

Što reći o Vesni, pjesnikinji i romanopiscu, a da već nije rečeno?

Vesna Štulić iza sebe ima bogat pjesnički opus, nisku mnogobrojnih objavljenih zbirki i nekoliko romana. Vesna je svestrana, talentirana i izuzetno emotivna umjetnica koja svoje nadahnuće pronalazi u vlastitom porijeklu i korijenima, štujući more, kamen, maslinu i krš kroz svaki stih i svaku rečenicu što ih, iz vlastitog srca i duše iznjedruje na medij. Vesna istražuje. Proučava. Uči. Nadograđuje sebe i svoje znanje iz dana u dan, iz noći u noć. Vesna osjeća, proživljava i živi kroz svoje pjesme i romane, živi živote svojih junaka i nesebično s nama dijeli te emotivne trenutke, pruža nam na uživanje samu esenciju života. Daje nam izbor da sami proniknemo duboko u sebe i otkrijemo ono najskrivenije, tajne znane samo nama i našem unutarnjem biću.

Vesna ne pita direktno, ali svako je njezino djelo protkano nizom neizgovorenih pitanja koje si čitatelj, posve nesvjesno, počinje postavljati. Takva je moć Vesnina pera, njezine riječi i utjecaja na nas.

Duboko ispod površine svake Vesnine priče i pjesme krije se pouka i poruka, na nama je da ih otkrijemo.

Tajna Tijatskog ili Tihatskog križa. Zavjet šutnje. Otok šuti. Ljudi ne govore. A događa se..

Zemlja tutnji i grobovi se pomiču...

Ne, ne želim pisati o sadržaju. Želim da vi sami posegnete za ovim djelom i uvjerite se u snagu i moć Vesnina izričaja. Želim vas pozvati da, bez prethodne spoznaje o tome što vas sve čeka na tom putu, uživate u prvom susretu s ovim djelom, da rečenicu po rečenicu u sebe upijate svu emociju koju je Vesna u njega utkala i da postepeno, sloj po sloj, otkrivate tajne. Tajne križa, tajne svih nas, tajne života.

Jasna Šemiga-Pintarić

_______________________________

Vlastita naklada