Zemlja mi šapuće
imenima predaka ispod mojih nogu-
u gustišu u koji me vodi znatiželja
nazirem tragove njihovih sudbina.
Oprostite, dragi preci!
Vaše sudbine ne mogu vikati.
Jedva ih slutim:
vašu zabrinutost od topota konja
vašu glad od suše
vašu nadu od zidina i rukopisa
vašu ljubav od pjesme i kratkih susreta.
Večernji zrak nosi mrzlinu mora
dok se ja uspinjem
u vrijeme sadašnje,
do toplog kafića
u kojem nema gladi pomora ni straha.
Samo nada
da su vi ljudi oko mene
dobronamjerni.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.