Rikard Dimić | Ti si snažna

upoznati te

bilo je kao kad dijete otkrije

omiljenu knjigu svoje bake

pomno pospremljenu

u urednom ormaru

tvrdih ali ljubavlju oslikanih korica

sa nedoživljenim tajnama

rijetko izrečenim riječima

i pričama bez kraja

gledati te

prirodno je kao promatrati

crnu vučicu u noći bez svjedoka

u tvojim očima gori vatra koja bira

ti uzimaš pogledom

i zadržiš ga

dok mi se koža ne naježi

kao šuma pred oluju

pod tvojim zubima

cijedi se sirova strast

zima

raspukla pod mojim usnama

tvoja toplina

mirisala je na zrelu lubenicu

na crveno meso

što se otvara bez srama

zavoljeti te

bilo je priznanje

da sam te čekao

i prije nego sam znao tvoje ime

stati pred vučicu

bez oružja

bez bijega

i reći

uzmi me

ne kao plijen

nego kao svog

u tvom zagrljaju

moja divljina ne gori

ona pripada

i kad zavijaš

ne bojim se noći

jer znam

da zoveš mene