Susan Day | Kad voli žena

 

Kad voli žena, to nije tiho.

To je oluja u očima,

to je požar što sagori zidove,

to je ruka koja grli, ali i brani.

Kad voli žena, ona daje sebe cijelu,

i dušu i tijelo, i smijeh i rane.

Ne pita zaslužuješ li,

ona vjeruje srcem,

dok je ne nauče da i srce zna boljeti.

Kad voli žena, ona je i majka i ljubavnica,

i ratnica i mirna luka.

U jednom pogledu nosi oprost,

a u drugom prkos svijetu.

Kad voli žena, onda se i nebo mijenja,

zvijezde plešu drukčiji ples,

a zemlja diše njezinim koracima.

Ali kad prestane voljeti,

ostaje praznina koju ništa ne ispunjava,

jer ljubav žene nije samo dar.

Ljubav žene je svemir.