Lorena Galeta | Neka davna konekcija

Pogledaj u nju, dobro ju promotri. Ona je djevojka kojoj se svemir ocrtava u očima. Kako joj se zjenice cakle, ali ne zbog tebe. I vidiš li? Više te ne voli kao prije. Tako jednostavno zvuči… Prestati osjećati toliko intenzivne emocije. Bilo je to teško ostvariti, ali sada nema povratka. Hvala ni za što. Izuzev poneke inspiracije, s vremena na vrijeme. U trenucima kada nije plakala, pisala je o tebi, ali nisi ju zaslužio, niti trunku njezine ljubavi. Odsad ćeš gledati samo hladnoću i suzdržanost u njenoj pojavi. Davat će ti upravo ono, što si i ti njoj cijeli ovaj period – jedno veliko ništa! Nadalje, imali ste par sekundi, u kojima si se možda lijepo ponio prema njoj. Kada ste razgovarali i gledali se iskreno, ali bilo ih je zaista premalo. Zato je nemoguće – bolje ne sanjati. Nikada, vjeruj na riječ. Ne žali zbog onoga, što je, toliko dugo, ćutila u grudima. Sabotirala bi vlastiti duh, kada bi to napisala. No, krivo joj je zbog svake lažne nade – koju si joj servirao na pladnju obmana. Onih riječi nade, koje je tumačila na svoj način. Pa kao što kažeš, svakako jest dobra osoba, ali više nije djetinje naivna… Da, i nadalje će živjeti u svome svijetu, jer to je njezina srž i suština. Nikada neće biti ukalupljena, nego zauvijek drugačija. Njen je smisao, specifičan život, a u njemu odavno nisi prisutan. Nažalost, nikada nisi ni bio emocionalno. Jedino fizički, jer te pokušavala tamo zadržati, ali sve prestaje… Navedeno se upravo i dogodilo. Prethodno bi očajavala i slušala gotičku glazbu, ali sada više cijeni samu sebe. Stoga, ne dopušta da ju opet spuštaš na svoj nivo. Odnosno, razinu nepotpune ličnosti, te agresije kao pokušaja istjerivanja pravde. Znaš, ponekad te žali, jer nisi vidio ono što si trebao, baš kada si najviše morao. Ali o prošlosti se ne priča, zar ne?