Feridi Duraković
Začudne su misli merak nadzemaljski!
Sarajevske magle konce su raspredale.
Pjesma je njena brokat filigranski!
U čaju od papira riječi se ogledale.
Grijala ih dlanovima i prstima, pod noktima.
Zaklanjala od dušmana i pogleda, vatre, leda.
Utkala ih u adresar s nepoznatim kontaktima
I u jutra koja mjere amplitudu nedogleda.
Pjesma joj je đul u bašti znatiželje!
Misao se reflektira draguljima u očima.
U riječima pronalazi dobre, stare prijatelje.
S njima ona vazda novu igru započima.
Nema pjesme, do šapata njene duše,
Ni veselja, ushićenja, ni radosti, ni očaja.
Svi behari uzvišenu osjećajnost dosegnuše.
Oblak stiha svjetlošću je ispratila do beskraja... ________________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.