Mario Kovač | Možda

Hoće li djeca novog jutra
Znati utisnuti stihove u zemlju
Hoće li disati nebo
Magijom il´kovanjem
Gledajući tinjajuću ravan
Hoće li posijati nijemo sjeme
Il´nauljiti bjesomučan čelik
Nemiran sam
U ovo nevoljno predvečerje
Drevne brazgotine bivanja
Utroba misli rađa
Al´jezik je otupio
Riječi su silne, a ja slab
I spone su tanke i potrošene
Da zauzdam sjetu
Klanci obraza peku
Ponestaje mi tinte
Sutra, možda
Sutra