Božica Jelušić | Quasi moresca, finita

Šalji mi šarenu sliku, brzo, još prije suza,

Ohrabriti me valja, dati mi malo struje.

Prije no što izroni iz mora strašna Meduza,

I dušman Prometejev na stijenu me prikuje.

Znaš li da živim u mitu, fantazijom se hranim?

Da su mi krmivo snovi, da svoje drago ne puštam?

I ne oklijevam da se nožem od kremena ranim,

Ko osamljeno pseto lajuć' na srebrni uštap?

Logikom vješto baratam, testove rješavam teške;

Al' u mom umu spava jedna podivljala ptica.

O krletku udara, vrti se usred moreške*,

I polumrtva pada u sjenu trepavica.

Kažeš da nitko ne vrijedi tih suza zakašnjelih:

Da sve su to hormoni, vrijeme da okov raskiva.

Evo se i ja od svojih utvara posve odijelih,

No, šalji tu šarenu sliku, da vidim jesam li živa?

_____________________________________________________________________

moreška-živopisni mačevni ples na Mediteranu , nastao u 12 st. Ime dobio po Maurima.

8. srpnja 2025.

Flora Green