Božica Jelušić | Želim biti

Želim biti crvena i zelena, disati, samo biti,

Želim jesti kolače, u med prstima probiti.

Ni jedna velika misao neće me više porobiti,

Neka me ljubav dračem i poljskim cvijetom kiti.

Želim jesti kolače umjesto prezdrave hrane,

Činiti male prijestupe, psovati kad mi se hoće.

Krenuti rukom gdje znam da zabranjeno je voće,

Liku se važnom narugati ko drske gradske vrane.

Usred pjeva kad stanem, za strofu pjesmu skratim,

Seminar prekinem odmah, sve slušače pojurim.

Kad u poanti plačnu mimozu dokusurim,

U čijoj crkvi da kleknem, u koju krčmu da svratim?

Ja ljubim paradokse, ubirem s grane ekstreme;

Barut mi nije vlažan, na rep ga dosadi stavim.

U tri se elementa u jednom danu pojavim:

Gle crvena već jesam, zelena bit ću na vrijeme.