Ana Majnarić | Gordana Burica: Mriža života

 

U rukama držite četvrtu knjigu Gordane Burice. Ovaj put uranjamo u njen pjesnički svijet, a za razliku od dosadašnjih knjiga, u ovoj je knjizi prostor našla i slika. Radi se o ilustracijama Luke Bezića iz serije Monoliti i jednog tuša Damira Burice. Svi su autori rodom iz Grohota na Šolti i zbirka obiluje šoltanskim prizorima. Radovi ovdje objavljeni su nastali u razdoblju između 2008. i 2024. godine. Gordana „stere ka mriže“ paletu osjećaja. Kad bismo se upitali od čega smo napravljeni, što to čini naše ja, to bi bili upravo naši osjećaji. Mi nismo samo naše uloge na radnom mjestu ili u obitelji. Mnogo smo više od toga i kada zavirimo u svoju nutrinu nalazimo osjećaje. Ugodni se na sva zvona daju, a od neugodnih bježimo, skrivamo ih i tek ponekad uobličimo. Uobličavanje neugodnih osjećaja se preporučuje kao način zacijeljivanja i oporavka. Pjesništvo od davnnina iznosi boljke srca. U prvoj skupini pjesama, naslovljenoj „Oskorušu mi moju posjekoše“, nižu se ti uobilčeni osjećaji. Međutim, bez obzira na njihovu snagu i ono što čine našim mislima, Gordana kroz svoje pjesme jasno šalje poruku „ne možete me slomiti“. U dijelu „Dadini“ nailazimo na tragične posljedice prirodnih nepogoda na obiteljsku egzistenciju, neispričane priče o očevom djetinjstvu, ali i na duhovitost u, primjerice, uputama za pripremu školjki u pjesmi „Nanare“. Zadnji dio zbirke „Jednom će sigurno biti“ donosi nam nadu. Baš kako i treba, za kraj.