Željko Perović | Ožiljci svjedoci

Tijelo mi smoreno od nepravde 

I zlobe preko noći učinjene, 

Evo i vrijeme je izvidalo rane, 

Ali ožiljci ostali da korake

Uspore i skrate,

Teško se oporavljam,

Od pomisli posrćem i padam.

Uspomene u koferu nosam 

Da ih na klupi 

U parku raspakujem.

Krišom se osvrnem

A kad me niko ne gleda,

Suzu pustim da bol okrijepim 

I prošle dane umijem.

U meni sjećanja kao djeca razigrana

Počinju se otimati 

Na vrata prošlosti da pokucaju,

I potraže sreću izgubljenu,

Al' ne znaju da su prestala

Ulična druženja i dozivanja

Zvižducima poznatih pjesama!