Aleksandra Vujisić | Teorema o postanku

 

Drvo trešnje razgranalo

se nauštrb mojih jagodica

golica me 

svilena tananost latica

koje mi ničim ne pripadaju

a ti si 

vatra

ti si 

nebo

grana jorgovana

i vjetar

koji rasipa polen

od koga raste poezija

ti si kamen

iz koga niču divlji cvjetovi

pukotina kroz koju ulazi svjetlost

ti si teorema o postanku

iz koje niču čarobni svjetovi

Rekla sam ti

razgranaj se umjesto trešnje

golicaj mi jagodice

gledaj me netremice

ukradi kamen

i divlji cvijet

i raspi polen

iz koga nići 

će svijet.