Milan Novak | Nihad Mešić River: Bauk / Bogeyman

»Molba samom sebi«

Nihad Mešić River: BAUK / BOGEYMAN

(KULTura sNOVA; Zagreb, 2024)

Biti iskren prema samom sebi je za čovjeka vjerojatno najvažnije. Prije svega zbog toga što je to teško. Jer je obično prihvatljivije za okolinu biti netko drugi, a jednostavnije za čovjeka samog.  

Sa gotovo punih šezdeset godina Nihad Mešić River počinje obračun sa samim sobom. Svakako se mogu složiti s recenzentima ovog pretiska, čiji su prikazi objavljeni u knjizi, da je to hrabro djelovanje. A, posebno u ovoj životnoj dobi. Većina nas za to nema hrabrosti, radije svoje strahove nosimo u grob nego da se s njima suočimo.

Sreća, zadovoljstvo, ispunjenost životom, tako bih opisao stanje osobe koja je sama sa sobom poravnala račune. Na tom putu očito nema uhodane staze. Štoviše, kako autor navodi u pjesmi NEMA LINIJE:

»…

Ne polazi mi za rukom

Ne polazi mi ni za mozgom.

Ne polazi mi autobus

u pravcu sreće.

Nije da kasnim.

Linije nema.

Ako je sam ne uvedem.«

I skromnost. Svojstvo zadovoljnog je i skromnost.  Mnogo puta malo je najviše što možete dobiti ili dati. U pjesmi PODSJETI ME DA NE ZNAM, Nihad piše: »… / Podsjeti me da je znati da ne znam / golem uspjeh. / …« i time potvrđuje da je zanos koji osjeća u pjesmi MI TO MOŽEMO pravi: »…Još je moguće graditi, a ne rušiti / …«

Kao molitva, mantra ili jednostavno molba samome sebi, tako odzvanjaju stihovi, neka mu bude dozvoljeno pomesti sobu duše, neka mu bude dozvoljeno biti dobar, blag, pravedan. Na prvi pogled nedostaje druga osoba kojoj su te molbe upućene. Iako se čini da su usmjerene na nekoga u njemu, možda na jednu od njegovih brojnih unutarnjih osoba. A tada pomislim, da bih taj koji nedostaje, mogao biti i ja, moj lik ispisan u Nihi Mešić Riveru. I mene obuzme ta radost. Volja i vjera, zapisane u knjizi BAUK / BOGEYMAN dopiru u me.

Zahvalan.

Beretinec, 20. 9. 2024