Slavica Ćilaš | Vrba kraj rijeke

Pod njenom krošnjom sjedim katkad u šutnji,  katkad u tišini. A to nije isto.

Ako šutim, u meni je sve zauzlano,  oporo, statično...Ako sam u tišini onda je sve sipko, prozračno, iskričavo,  protočno...

Kao žubor ovog potočića.

Kao dragi pogled što svjetluca kroza me - dražesno.

                           *

Prilazim joj kao dašak vjetra, 

a od nje odlazim kao dašak žubora

darovan vjetru.