Nataša Hrupec | Prijelomna vijest: stigao je lipanj

u gostionici stranci jedu

rade buru žlicama u dubokom tanjuru,

juha ide preko ruba,

birtašice psuju nered i psovke odnose u kuhinju

vraćaju se,

ljuto otvaraju crne novčanike i čekaju napojnicu

na ekranima stoji prijelomna vijest bez tona: stigao je lipanj

suviše je nezacijeljenih za stolovima

na šanku neiživljena čeljad pije

prezirem štedljivost, ali previše je rasipanja

suviše očišta za sreću

premalo značenja

suviše podsmijeha

u odrazima zluradost i mrak, a već sve je bitno iza nas

obiteljski albumi virili su iz ogledala

odgojne trupe nadirale su da brane djecu

kako su nam se samo pisci stalno saplitali u riječ

kako je bilo bučno

bilo je i lijepih odraza

evo osoblja: dobar dan,

preglumljeno i veselo pita birtašica

(nek' čujem da ovdje vlada sreća, elan napretka i sloga):

što ćete popiti?

može bilo koja berba mladosti

u drugu čašu može malo ganuća i još nešto, molim Vas

pustite muziku jače glasovi se miješaju, suviše sam čula, premalo znala

i moje su pjesme daleko i Buenos Aires je daleko,

navinite jače, ovdje vrane nikad ne spavaju,

miješa se buka s panikom i još mnogo toga,

miješaju se glasovi

navinite jače, molim Vas

ne može jače: kaže: tako je uvijek bilo

a ja ne odustajem: ovi vam božuri na stolovima suviše mirišu na Francusku,

previše je eksplicitno pa zbunjuje

ne prigovarajte, ako vam to ne paše možete ići: viče da svi dobro čuju:

i oni vaši biseri oko vrata, sa okusom mora, sa okusom soli tamo su u smeću, sve se raspalo

nasmijem se na sve to i mijenjam lice govorenja:

to što znaš, to je tako malo, u dvije riječi sve bi stalo rekao bi ti ars, da je živ

i ne boj se moji su biseri dobro vezani

razmišljaj kako potrošiti napojnice