Igor Petrić | Izađi na površinu, probudi se

kad ikad

pogledaj me

skrivam se na dnu jezera

voda bistra

voda hladna

zelene alge igraju se 

obasjane zvjezdanom prašinom

pogledaj me

sjena sam dugačka

i bit ću

dok ima sunca sa zapada

i noćne rasvjete 

na praznim ulicama

pitam se

želiš me vidjeti opet

osjetiti među stotinama 

pitam se

noćni leptiri igraju se

svjetlost mlačna

nježna

osjećam ju prstima

tiho prodire kroz maglu

kad ikad

pogledat ćeš me

plavo zelenim očima

primit za ruku, osjećam

nešto ćeš i usput reći 

kad ikad

probudit ću se

ako me tad pogledaš

dotakneš

nešto kažeš

znat ću dobro je

ovo nije bio san