Zorica Antulov | Moja zelena noć

 

Udalji se od moje zelene noći.

Od oleandra i ružmarina

ogradom sam je okovala.

Zatvori oči, okreni se.

Ovo nije tvoj svijet.

Noću se budi cvijeće,

mjesečeve zrake

probijaju se kroz borove grane…

Ovo nije tvoja noć.

Ogrni srebrn plašt i tiho otiđi.

Ne prožimaš se s mjesečinom.

Ne gledaj u moju noć!

Oči će ti pozelenjeti,

mogle bi te i vile učarati.

Cvijeće ti neće postati saveznik.

Napusti moju noć!

Ona te može osjetiti.

Ne okreći se na odlasku,

jak je miris ružmarina -

mogao bi poželjeti ostati.

Al' cvijeće ti neće postati saveznik

i mjesec ti neće obasjati vjeđe.

Ova te čarolija ne poznaje.

I ne okreći se pri odlasku.

Mogla bi se izgubiti.