Katarina Zadrija | Tisuća minijaturnih puzzli

Kažu: lako je napisati ljubavnu pjesmu.
Da, kažu. 
Oni koji ljubav osjećaju kao prašinu
što je zaostala nakon topota konja
prohujalih s vihorom. 
Oni koji su programirani ko automati u kockarnici 
ne bi li čim više izmuzli naivnu žrtvu
što ulijeće u mrežu ko šišmiš u podne. 

Ljubavna pjesma onih
koji su zagrizli zalogaj
od kojeg trnu zubi, a jezik kusa slast. 
Koji od trnja na svojim rukama
šiju jastuk od mekog paperja,
mente, ružnih latica i kamilice.
S čijih prstiju kaplje opojni nektar grožđa
dok mirišu cvijet mirte 
i žude za pucketanjem noćurka
znaju da je ljubavna pjesma
slika od tisuću minijaturnih puzzli.