Aleksandar Horvat | Pjesnikova soba

U prikrajku tihom na obodu svijeta
Stanuje pjesnik, o vječnosti snije.
Tad preleti misao, pa usred leta
U smisao padne, u strofu se slije.
Je l’ zadnje ovo zvono što bije?

Muk je na cijeni, ruke su nijeme,
Svaka bi riječ mogla završna biti.
Ovdje su život i smrt samo teme,
Grafitom mračnim i stihom on kiti
Zaklon od šutnje i mir istiniti.

Polica s knjigama, mramorna ploča,
U prah se duša povratiti proba,
I rađa se čežnja dok sluša samoća
Struganje pera iz pjesnikova groba.
No, grob to nije, već - njegova soba.