Marica Žanetić Malenica | San bez ovčica

U hladno predvečerje uzimam mjeru 

pustoj stazi što vodi do kraja puta

gdje stoluje tek negostoljubiva hrid

u jednoj od bezbroj nijansi sive 

što pejzažom ovim za smirajem luta.

Je li siva uopće boja, pitam se 

kao jedina šetačica i družbenica mora

što pjeni se uznemireno, divlje,  

skupljajući snagu za veliku vodu

i sve one neprijeđene milje.

Dok svjedočim rođenju još jedne noći,

za mene se lijepe tamne sjene

pa hitam nazad, do svojih vrata 

iza kojih se čuje tek otužan pjev 

kukavice što iskače iz drvena sata.

Molim Ga, milostiv mi budi,

nek' bez uzaludna brojenja ovčica, 

s okusom soli i slatka umora, 

načnem onaj prvi, tvrdi komad sna…

i na molitvu da probudi me zora.   

___________________________________________     

        

1. nagrada na 25. recitalu duhovno-refleksivnog pjesništva „Josip Ozimec“, Marija Bistrica, 2023.)