U nedodir se kunem, u ranjivost slatku.
Ljubav na daljinu jak magnetizam stvara,
Nedostajanje teško s mnogo vrućeg žara.
Privlačnost se mjeri po dodiru prekratku.
K’o jagode u jesen najslađe, crvene.
Rijetkost samo takva, što obara s nogu.
Upriličit’ ću susret i odjenut’ togu,
U našoj su sobi najljepše uspomene.
Daljine, daljine, veće ste od mjera.
Čežnutljiva ste jutra, maglovita večer,
Gorka sol i ocat, i pelin, niste šećer.
Dugački su putevi na koje me tjeraš.
Te jagode u jesen savršene, oble,
Iz kojeg svjetskog kuta dođoše mi noćas,
Putevima svile il’ kočijom uz počast?
Mi plešemo, plešemo zrakom paso doble*.
*paso doble - španjolski ples poznat već od dvadesetih godina XX. stoljeća, kada su ga zvali pantomimom koride
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.