Aleksandar Horvat | Slovo o voću i okusima

(u povodu dana voća)

Trešnje i višnje, radost za nepce,

S visokih krošnji nestašluk mame,

Jašemo grane ko divlje ždrepce,

A ruke po bobama prebiru same.

Jagode, sjećaju na dječje dane,

Crveno blago u zelenom moru,

Slatke i svježe i rosom oprane,

Dječje dočekuju ruke u zoru.

Marelice zatim zazlate vrtom,

Slatki sok breskvi rashlađuje ljeto,

Šljive se kalaju poprečnom crtom,

Iz dlanova lete koštice svijetom.

Kruške i jabuke, priča za sebe,

Uvijek pri ruci za poklon od srca,

Kad im sjekutić koru zagrebe,

Niz bradu nektar opojni štrca.

Mušmula, lješnjaci, šipak, ribizla,

Za sladokusce i njih pregršt ima,

Voćna bi duša u dunju zagrizla,

A dud je slatki blagoslov svima.

Grožđe pak ide u posebnu zdjelu,

Rubinski rumeno i zlatnožuto,

Omiljen desert svakomu jelu,

Sunce u grožđanu kap utisnuto.

Orasi, kesteni, puna ih vreća,

Od čiste jeseni brižljivo tkana,

Musavi osmjesi, garava sreća,

Za završetak jesenjeg dana.