Aleksandar Horvat | Četiri konja

Prvi je umoran, šepav, iz loze slavne,

Kola mu škripe i stenju prošlosti pune,

U zaborav gubi stvari, bolne i davne,

Sije ih putem i stare ravna račune.

Drugi je slijep i gordo naprijed korača,

Široko gazi, ne pazi, srlja, ne brine,

Sve može stati - njegova volja je jača,

Oku bez suza zvijezde su tek dio tmine.

Treći je krilati sanjar, oblakom brodi,

Njemu su neznani poroci pozemljaša,

On ganja muze i tuđe misli pohodi,

Nebo mu beskraj, zaprega bez kočijaša.

Četvrti bezbrižno pase i životari,

Vrijeme vilovito, svemir životom vrišti,

Jučer, danas i sutra za dane ne mari,

S vjetrom u grivi životu boemskom njišti.

Kada sva četiri na istu dođu česmu,

Zaiskre zubi, a slika je izuzetna,

Četiri jahača dodajem još u pjesmu,

Dobra apokalipsa samo je ona kompletna.