Božica Jelušić | U travnatoj kapeli

Da, svijet je pun k'o oko. Raskoši razne.

Od titrice u travi sve do crkvenog tornja.

Goneta čovjek vijesti, natpise smjerokazne:

Gdje je u podzemlje ulaz, koje su vrata gornja?

Od plastike i mesa, rumene žene na tezgi.

A kazalište zjapi, zijeva počasnom ložom.

I kič se posvuda širi, korovu nalik i drezgi,

Močvara naša raste, žabljom nas ogrće kožom.

Sve seoski je sajam: Terra Bruegheliana.

Do ruba posude mlijeko požude se napinje.

A ja se nadam da ću sresti te jednoga dana,

I stoga zalijevam jezik, riječi mu golubinje.

Molim te sada: Požuri, vrijeme k'o pijesak teče.

Okrenem se u hodu, zastanem usred spazma.

I otrov praznoslovlja i laž u grlu me peče.

Jer svijet je pun k'o oko, samo su srca prazna.

15. kolovoza 2023.

Flora Green

Ilustracija: Zvonimir Šiptar