Kitana Žižić | Pravi put

“Upitaš li dragoga Boga koji je pravi put 

On odlučnom kretnjom pokaže u dva različita pravca!”

Kako onda prepoznati ispravnost odluke?

Ovisi li o načinu donošenja: srcem ili razumom?

Ovisi li o boji neba tog dana 

Kad zbio se sudbonosni susret,

Je li sunce sjalo ili je dosadno kišilo?

Možda su munje parale nebo

A grmljavina bila zaglušna

Te nismo čuli pjesmu leptira u trbuhu?

Ako je to bila ljubav „na prvi pogled“

Koju rijetki dožive na životnom putu,

Nemamo nikakve šanse oduprijeti joj se.

Spasiti nas može samo neosjetljivost 

Predmeta naše čežnje na „grom iz vedra neba“,

Koji nas je pokosio ostavivši bez glasa,

Tronute od neočekivane ljepote,

Ustreptale od nemogućnosti zatomljenja osjećaja.

Plamen taj zapali srce i pomete razum,

Kako onda trezveno nešto odlučiti?

Trezvene odluke su češće kod hladnih glava

Koje se hvale samokontrolom

I umješnošću izmirenja htijenja s emocijama.

Možda su djeca sreće kojima život 

Posloži mozaik baš kakav su zacrtali 

Ili vješto kormilare i nemirnim vodama?

Kad zahvale razumu što je nadvladalo srce

I usmjerilo ih prema željenom cilju,

Je li im srce prepuno žudnje

Kao kod onih što glavu lako gube?