Branka Blažinčić | Kajak

S čuđenjem nas je posmatrao mladić koji iznajmljuje kajake. Istina, viđa svakodnevno ljude istreniranih i utegnutih tijela koji s lakoćom sjedaju u kajak, ali gledajući nas malo mu je pobjegao osmijeh na kraju usana. "Raj na zemlji", tako uobičajna sintagma svakodnevnog govora, a tako posebne "puzzle" sastavljene od mira, tišine, zraka, vode i maestrala. LASTOVO...zbroj uvala i uvalica s nepristupačnim pristupima, neukrotiva, nedirnuta divljina.

"Ti to možeš" rekao si.

"Naravno da mogu" odgovorila sam s radošću mlade djevojke.

Sve mogu s tobom, pomislila sam. S obale promatrali su nas ljudi naših godina, ocvali starci traže avanturu... svijet je ludo mjesto, čitalo se na njihovim licima.

Ja, koja se bojim visina, koja osjeća vrtoglavicu posmatrajući s katamarana komešanje i uranjanje valova u dubine, prvi sam puta u životu veslom raspršivala kapljice mora... istina..najviše po sebi. U daljini nazirao se mračan otvor spilje gdje su bili usidreni vojni brodovi bivše JNA. Uplovili smo u to mistično mjesto odakle su bili vidljivi svi otočići koji su sačinjavali uvalu s pogledom na otvoreno more.

Još brže smo isplovili. "Mogli bi pristati uz ovaj mali otočić" rekoh, dok smo se približili plićini s mnoštvom vidljivih ježinaca.

Sjeli smo na oveće grubo kamenje promatrajući igru sunca i vode, uzimajući zalihe opojnog morskog zraka.

 "More je tajanstveno poput tvojih očiju", šapnuo si ."Život je lijep, slušaj ovu tišinu. Sva će ta ljepota opstati i dok nas ne bude".

Sutradan, na povratku starim životnim ritualima, pojavila se jedna bodlja/očito otrovnog ježinca/jer su mi tetanus i previjanje nožnog prsta ostali neko vrijeme kao sjećanje na istinsku, praiskonsku prirodu koja se brani od uljeza.

"Znaš što, mogli bi opet sljedeće godine otkriti neko novo čudesno mjesto!"

"Mogli bi, sigurno te negdje čeka još neki ježinac!"