Tomislav Domović | 1965.

Otac se vratio iz JNA nabildan pasuljom i partijskom knjižicom,

i prije nego je skinuo težak put i cipele s nogu,

prije nego je oduševljeno ispratio Vicu Vukova na Evroviziju,

prije nego je u djedovo uho iznio poslovni plan krpanja socijalističkih rupa kapitalističkom smjesom snova,

prije nego je na gramofonu zavrtio popularnu obradu nečeg

što mariachi izvode ispračajući mladu iz roditeljskog doma,

i prije nego je u zapaljenoj Moravi utopio nespokoj

izveo je majku u vrt i pokušao ubiti Boga u njoj

pokušao, jer žilav je Bog,

ne predaje se ni kad mu lome kosti, ni na križu ni u srcu žene

usredotočenom na protresanje svih nemogućih prevara

ocu je promakao moj prvi korak (u kojemu i danas hodam)

i prva riječ

„Tata“

(koju sam iz nekog nedokučivog razloga suzom odznačio) ______________________________________________________________

(Iz rukopisne zbirke "60 godova", djelu Osmoknjižja namjerenog objaviti 2024.)